Ljubi bližnju svoju, ljubi bližnjeg svog

Pripadnici gay zajednice ispred katedrale

“U boj, u boj za narod svoj”, “Zovi samo zovi” i “Ubij, ubij pedera” samo su neki od mnogih povika koji su u subotnje poslijepodne odjekivali Kaptolom. Povod tome bilo je okupljanje  osoba homoseksualne orijentacije isped zagrebačke katedrale koji su ondje došli prosvjedovati protiv stavova Crkve o spolnom i zdravstvenom odgoju te biskupa Bozanića, za koga smatraju da je homofob i da širi govore mržnje. Parolom “Ljubi bližnjeg svog” točno u 15.00 sati organizirali su masovno širenje ljubavi, zagrljaje i  ljubljenje između pripadnika LGBTQ zajednice.

Interventna policija bila na oprezu

Interventna policija štitila je gay aktiviste od nezadovoljne mase

Pripadnike homoseksualne orijentacije došla je podržati i nekolicina straight osoba, čak i neke majke s djecom. No, daleko više je bilo onih kojima se ovakva vrsta skupa nije svidjela. Veliki lanac interventne policije bio je neizbježan i činio je “tampon zonu” između stotinjak gay aktivista i petstotinjak prosvjednika, čija se brojka u jednom trenutku, netko procjenjuje, popela i na tisuću. Oni, među kojima je bilo i pripadnika huliganskih i navijačkih skupina oboružali su se hrvatskim zastavama te su psovkama i vikom iskazivali svoje nezadovoljstvo ovakvim  javnim istupom gay osoba.

Širenje ljubavi i ignoriranje mržnje

“Ljubljenje bližnjeg svog” ispred katedrale

Iako brojčano u manjini, gayevi, lezbijke i transeksualne osobe nisu se obazirali na uvrede i povike nezadovoljne mase. Svojim poljupcima i zagrljajima, ali i kroz ljubavne pjesme koje su se mogle čuti iz zvučnika pozivali su na širenje ljubavi.  “Sve vas pozivam da se zagrlite i da pokažete da ljubite bližnjega svoga, a mržnju ćemo jednostavno ignorirati jer naša ljubav je jača” – rekao je gay aktivist, ujedno i jedan od organizatora ovoga skupa Goran Duhaček koji je nadodao kako su na Kaptol došli kako bi pružili podršku jedni drugima, te da su spremni boriti se za svoje dostojanstvo i glasno ga braniti.  Još jedna organizatorica skupa bila je i Matea Popov iz Zagreb Pridea, koja se uz glasno pljeskanje i odobravanje s jedne, i negodovanje s druge strane,  obratila skupu. Ona je naglasila kako posljednih nekoliko mjeseci vrh Katoličke crkve vodi mrzilačku homofobnu kampanju, a LGBTQ osobe se “sustavno demonizira”. Nadodala je kako se Božić pretvara u blagdan mržnje protiv LGBT osoba,  a biskupi čine sve da pogaze njihovo dostojanstvo.

Privedena trojica maloljetnika

I dok su tako organizatori skupa i ostale okupljene LGBT osobe  javno izražavali svoje nezadovoljstvo Crkvom, a masa svoje nezadovoljstvo njima,  za  to vrijeme je  nekolicina starijih žena molila krunicu. Troje maloljetnika je privedeno zbog bacanja jaja i upaljača na sudionike skupa.  Nakon sat vremena,  gay aktivisti i svi koji su podržali skup, te neki novinari radi sigurnosti su se od Kaptola odvezli u policijskim “maricama”. Skup je, radi velikog broja interventne policije, prošao bez većih izgreda, no homofoba koji su bili nezadovoljnim ovakvim javnim istupom gay osoba, ni ovaj put nije izostalo.

Kako je protekao skup, te kako je bilo voziti se u policijskoj marici, pogledajte u sljedećem videu.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Intervju s mladom FER-ovkom: Kako uspjeti u muškome svijetu

Helena za radnim stolom

Ako je netko sinonim za svestranost u životu onda je to zasigurno 22-godišnja studentica  treće godine Fakulteta elektrotehnike i računarstva – Helena Maretić. Osim što se odlično snalazi u muškome poslu, koji je pun predrasuda prema djevojkama, ova FER-ovka ne da uspješno prevladava muško-ženske barijere što se poslova tiče, nego uz to ima i pregršt hobija i ostalih aktivnosti.  Programiranje, davanje instrukcija, planinarenje, bavljenje psima i vožnja motorom samo su dio onoga čime se Helena  u životu bavi.  Kako je to biti djevojka koja se bavi pretežno muškim poslovima,  kako joj ide  trenutni posao s fiskalizacijom bagajni, kako je završila na jumbo plakatu, te ima li uz sve poslove i hobije vremena za obitelj i prijatelje – pogledajte u intervjuu koji slijedi.

Kako je biti djevojka u muškome svijetu? Je li se ponekad osjećaš diskriminirano?

Pa da, ponekad se osjećam diskriminirano jer obično muški spol kad vidi djevojku da radi neke takve informatičke poslove i programira, odmah si prvo pomisli „kaj ona tu radi“, „nema ona pojma“, ali se poslije dosta često iznenade.

Kakvi su studenti FER-a? Jesu onakvi kakve ih većina opisuje, kao freakove i geekove ili…?

Pa, većina je.. Nažalost. Stvarno ono… Hodaš po hodniku i misliš si „Ja tu ne spadam“.  Naravno, ima i normalnih, ali ima i onih koji samo gledaju na sebe, na svoj uspjeh i to im je jedina preokupacija u životu.

Kakav je odnos profesora prema vama curama na FER-u?

Dobar je. Ne omalovažavaju nas na način da mi sad  manje znamo od dečkiju ili nešto.  Neke cure tvrde da ponekad bolje prođu ako se na primjer malo ljepše obuku, srede i  to, no ja nisam još do sad imala takvih iskustava. No, istina je da neki profesori  koji prema dečkima pristupaju na jako ozbiljan način, prema nama curama se ponašaju puno simpatičnije.

Jesi li već napravila neki svoj program, u sklopu faksa i općenito?

Trenutno, u sklopu faksa, radim na jednoj vrlo korisnoj društvenoj android aplikaciji, a o čemu se radi neću točno reći da mi netko ne bi ukrao ideju.(smijeh)

Većina njih od svojih roditelja traži da im plate školarinu. Ti si pak odlučila za svoju školarinu zaraditi sama. Kako je to izgledalo?                                      

Da si plati školarinu, Helena prodaje i nakit

 Ove godine sam naime morala platiti punu školarinu,  jer mi je ostalo nekoliko ispita iz druge godine.  Školarina mi je bila 8400 kuna i nisam htjela zamarat roditelje sa time, jer bi ih to dosta opteretilo. Zato sam si odlučila sama isfinancirati školarinu. Preko ljeta sam radila za jedan terenski promocijski servis,  sada još uvijek prodajem nakit u jednoj trgovini, dajem instrukcije iz matematike za srednje škole, a i sada mi je uletio posao s fiskalizacijom blagajni.

Kada smo već kod fiskalizacije, je li se koji vlasnik lokala iznenadio kada si im došla postaviti program za fiskalizaciju blagajni u njihov kafić?

Da, skoro svi. Ljudi su isprva više mislili da sam ja došla nešto vezano uz poreznu upravu , a ne za samu instalaciju blagajne.  Mislili su da radim nešto drugo, a ne baš informatičke poslove.

Je li bilo kakvih problema prilikom takvih instalacija? Jesi uspješno uspjela napraviti sav posao?

Uspješno sam instalirala sve blagajne, ali skoro niti jedan kompjutor nije bio spreman za fiskalizaciju pa se, osim samog instaliranja, na svakome nešto trebalo dodatno napraviti i podesiti. Neki lokali nisu imali internet, pa sam i to morala sređivati, ili ako bi kompjutor bio jako usporen onda sam ga morala nadograđivati  sa RAM- memorijom itd. Bilo je tu svega.

Svojedobno si se bavila i politikom i završila na jumbo plakatu. Kako je do toga došlo?

Pretprošle godine bila sam suosnivačica stranke ABH, te četranesta na koalicijskoj listi ABH i Jedino Hrvatske u VII. izbornoj jedinici za Sabor. Kako su se u predizborno vrijeme radili jumbo plakati za našu stranku, pozvali su me ako želim sudjelovati na slici i ja sam naravno pristala.

Uz sve to, imaš li kakve hobije? Imaš li uopće vremena za takvo što?

Helena ispred svog fakulteta

Neki bi se začudili, ali imam.  Planinarim od malih nogu, svake godine idem na Velebit, ali i po manjim planinama. Pošto moji roditelji imaju uzgajivačnicu pasa labradora, bavim se i psima, te ih vodim na izložbe. Isto tako, treniram zumbu i  vozim motor, a strast za njima pokupila sam od dečka. Često idemo po motosusretima i proputovala sam skoro cijelu Hrvatsku sa motorom, a želja mi je s njim otići i van naše zemlje.

Onda dakle uz sve druge obaveze,  pronalaziš vremena za obitelj, prijetelje i dečka?

Pronađem ja vremena za sve. Ponekad je teško uskladiti posao , faks i još društveni život, ali da se. Bez društvenog života život mi nebi bio ispunjen.

Za kraj, pogledajte poruku što je ova simpatična svestrana djevojka poručila mladima.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Zimske radosti na Sljemenu

Blatnjav i strmi put koji vodi do skijaške staze

Nedjelja.  6. siječnja. Događaj: VIP Snow Queen Trophy. Pola 10 ujutro.  Još napola spavajući i zabundana do grla, dolazim do Mihaljevca. Tamo se stvorila poprilična gužva. Stvorili su je građani koji su u ovo tmurno nedjeljno jutro, baš poput mene i mojih prijatelja, odlučili bodriti muške slalomaše na Sljemenu. ZETovi autobusi koji su  vozili do Sljemena bili su pretrpani. Dvadesetominutna vožnja sa 48 zavoja do gore baš i nije bila za one slaboga želuca.

Mili Bože kud sam zaš’o (u to blato) ?

Od Doma Željezničara gdje nas je ostavio bus sljedilo je polusatno pješačenje do Krumpirišta. To nebi bio nekakav problem da ta ista staza nije prekrivena blatom, i to ne malim blatom kako sam ja zamišljala. Kad se uz sve to još morate penjati u brijeg, jedino vas jako dobra ravnoteža može spasiti da ne padnete.Kad smo napokon došli do Krumpirišta, već je počela prva vožnja. Krumpirište je mjesto za okrijepu i zabavu, mjesto gdje možete uzeti puno hrane, sokova i čaja, i to besplatno. Mojoj sreći nije bilo kraja. Uz to, mnogi domaći bendovi bili su zaslužni da zabavljaju navijače između dvaju vožnji slalomaša.  Dok nije bilo gužve uzeli smo hot -dog, ali i legendarni sljemenski grah sa kobasicama kojemu malo tko može odoljeti.

Ljubomorni pogledi i navijačka solidarnost

Pogled na skijašku stazu

Od Krumpirišta je slijedio još jedan blatnjav  i stmi put do skijaške staze. Kada smo napokon stigli, jedino što smo mogli dobro vidjeti bila je velika hrpa ljudi oko cilja i na trbinama. Ljubomornim pogledom sam prostrjelila sve ljude sa tribina jer su njihove čizme sigurno bile čiste i tople, za razliku od mojih mokrih i blatnjavih. Navijači koji su se skupili oko cilja bili su jako glasni i navijali su za sve slalomaše jednako, bez obzira iz koje zemlje bili, što me pozitivno iznenadilo. Naš Ivica Kostelić prvu vožnju završio je na odličnom 4. mjestu, jer  puno slalomaša je padalo, izletavalo sa staze i na poslijetku nije završilo utrku. Nakon prve vožnje vratili smo se po istom onom blatnjavom putu natrag na Krumpirište, uzeli si sendviče i uživali u Živim Legendama koji su svirali.

Austrijanci dominirali

Navijači su, unatoč velikoj hladnoći, bodrili sve slalomaše

Drugi vožnju pratili smo sa druge strane, prešavši skijašku stazu, koja je bila otvorena između dvaju vožnji. Dok smo čekali da skijaški počnu trku, okrijepili smo se uz čaj i grijali se uz grijalice koje su bile postavljene blizu staze. Ivica je na kraju završio na nelošem 8. mjestu, a ovogodišnji kralj Sljemena i pobjednik muškog  slaloma postao je  Austrijanac Marcel Hirsche. Drugo mjesto sa 57 stotinki sekunde zaostatka osvojio je Šveđanin Andre Myhrer, dok je treći bio Austrijanac Mario Matt sa 1.09 sekundi zaostatka. Pogledavši i drugu vožnju, zaputili smo se prema Ženskome sedlu udaljenom dvadesetak minuta, gdje nas je čekao autobus za Mihaljevac. U autobusu, ona vika i euforija od jutra, prerasla je u tišinu i potiho čavrljanje. Svi smo bili preumorni od cijelodnevnog navijanja i stajanja na hladnoći. Za okrijepu smo na povratku kući još stali na kavi, gdje smo prepričavali zgode i nezgode koje su nam se desile toga dana na Sljemenu.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript