Cirkuski umjetnici apeliraju: Shvatite nas ozbiljno!

Logo Bookse u Martićevoj ulici

Logo Bookse u Martićevoj ulici

Kada želite uspjeti u svom poslu, a nemate nikakvog prostora za rad, nitko vas ne shvaća ozbiljno, čak ni vlastita obitelj ni prijatelji, a još vam i država  ne osigurava adekvatno školovanje, onda znate da ćete morati prolaziti trnovit put do uspjeha. Upravo s takvim problemima susreću se hrvatski cirkuski umjetnici. Na javnoj tribini, pod nazivom ” Položaj cirkuskih umjetnika u Hrvatskoj” koja se održala 7. studenog u  zagrebačkom književnom klubu Booksa u organizaciji udruge Cirkorama, gostovali su vodeći hrvatski cirkuski umjetnici. Raspravljali su o poteškoćama koje im onemogućuju normalan rad na našim prostorima te o mogućim rješenjima u skorijoj budućnosti.

Ne mješajte cirkus sa politikom!

Cirkuski umjetnici na trbini u Booksi

Cirkuski umjetnici na trbini u Booksi

Nikola Mijatović iz udruge Cirkorama, kao jedno od prvih i glavnih problema istaknuo je to što cirkuska umjetnost kod nas zakonski još nije priznata, što im stvara dodatne birokratske probleme. Apelirao je na nadležne osobe iz državnih i gradskih institucija da počnu razmišljati o  budućnosti aktivnih hrvatskih cirkuskih umjetnika i da pronađu moguća riješenja. Irena Boljunčić iz udruge Čarobnjakov šešir iz Pule smatra kako u Hrvatskoj nema dovoljno uličnih festivala gdje bi mladi cirkuski umjetnici mogli nešto naučiti i pokazati svoje znanje, a razlog tome vidi u neprepoznavanju od strane lokalnih institucija. Na tribini je sudjelovao i  jedan od najstarijih aktivnih cirkuskih umjetnika u Hrvatskoj, Zoran Vukić – poznatiji i kao klaun Ludek. Njegovo (mnogi bi rekli istinito) mišljenje je kako je  cirkus u Hrvatskoj oduvijek zapostavljen,  ima pogrdno značenje, gleda ga se  kao na nešto negativno i često ga se povezuje s maleverzacijama i čudnim pričama. On se dotaknuo i miješanja cirkusa u politku, te je apelirao na medije da Sabor ne nazivaju cirkusantima i da ima toliko drugih pogrdnih epiteta koje mogu upotrijebiti za tu instituciju. Naglasio je kako mu je želja da cirkusante mediji počnu doživljavati kao ozbiljne, jer ako ništa drugo, pošteno rade svoj posao. Zoranovo mišljenje dijeli i Iva Peter Dragan iz zagrebačkog Triko Cirkusa Teatra. Ona je još nadodala kako cirkus nikad nije pustio korijenje u Hrvatskoj, pa se zato cirkuska umjetnost i dan danas svrstava u druge umjetnosti.

Očajni uvjeti za rad u Hrvatskoj

Cirkuski umjetnici raspravljaju o svojim problemima

Neki cirkuski umjetnici toliko su razočarani doživljajem cirkusa u nas, da djeluju isključivo izvan Hrvatske. Jedna od takvih umjetnika je i mlada Antonija Kuzmanić iz kompanije Room 100 iz Splita. Ona je  čitav svoj rad usmjerila na inozemstvo, jer kako kaže:  ” U Hrvatskoj ne bi mogli raditi.”  Nadodala je kako u našoj državi fali svega te da nemaju nikoga tko stoji iza njih. Problem cirkuskih umjetnika svakako je i manjak prostora. Tako recimo spomenuta kompanija Room 100 iz Splita nema nikakvog prostora za rad u Hrvatskoj, ni za isprobavanje ni za predstave, što im uvelike onemogućava njihov rad na ovim prostorima. U moru problema s kojim se ovi umjetnici susreću  je i  nemogućnost adekvatnog školovanja. U Hrvatskoj ne postoji nikakva akademija niti doškolovanje za ovu vrstu zanimanja, a odlasci na školovanja u inozemstvo zbog svoje su skupoće neisplativi.   Svi sudionici tribine složili su se da se u što kraćem roku trebaju organizirati i osnovati Hrvatsko društvo cirkuskih umjetnika koje bi im donijelo prepoznavanje, te moguću edukaciju i usavršavanje.

Ima li za njih ovdje budućnosti?

I što nakon svega reći? Ovoj vrsti umjetnosti svakako treba dati šansu. Predugo su bili zapostavljeni i treba apelirati na Ministarstvo kulture da im omogući normalne uvjete za rad. Mnogi bi sad rekli, : Da, to je Hrvatska, imamo mi puno važnijih problema nego osigurati uvjete za rad nekim tamo “cirkusantima”. Ali kao jedna zemlja koja sljedeće godine pristupa Europskoj uniji,  koja se očigledno time približava Zapadu, moramo slijediti njihove trendove. Moramo se prilagođavati, ići ukorak s vremenom i cijeniti svaku vrstu umjetnosti, ma kako god se ona činila “smiješnom”.  Bilo kako bilo,  čeka li ove talentirane umjetnike svjetlija budućnost  ili će i dalje na hrvatskoj umjetničkoj sceni ostati neprepoznatljivi – pokazat će vrijeme.

14 thoughts on “Cirkuski umjetnici apeliraju: Shvatite nas ozbiljno!

  1. Slažem se da u Hrvatskoj ulični cirkusanti nisu dovoljno prepoznati. Mislim da bi nam svima bilo ljepše i lakše prolazit kroz dan kad bi nas tu i tamo svojim talentom nasmijali. Zbog toga mi se jako svidjela Venecija gdje cirkusanti i pantomimičari nisu nimalo stran pojam. Bilo bi dobro da se Hrvatska malo ugleda na Italiju što se tiče ovog zanimanja.

    • Istina. Italija ima jaku cirkusku scenu, a možda je još bolji primjer za to Francuska. Oni su još 70ih godina prošlog stoljeća došli do statusa cirkuskih umjetnika, opće su prihvaćeni, a rad u šatoru im se priznaje kao i rad u kazalištu. Hrvatska dakle dobrih 40 godina kaska za njima, a kaskat će i dalje. Nažalost.

  2. i ja bi da sam na njihovom mjestu otišo zarađivat vani. Imaju stvarno hrpu problema ovdje, ali mislim da je super stvar što su skupili i što su počeli razmišljat šta i kako dalje. Treba samo prozivat Ministarstvo kulture i apelirat na njih u medijima, možda se i vidi neki pomak. Želim im svu sreću u budućnosti.

  3. Slažem se da kod nas cirkuska umjetnost nije ni približno razvijena kao u nekim zemljama u našem okruženju. No teško je za očekivati da će se stvari pokrenuti same od sebe. Cirkusanti bi trebali pojačanim vlastitim angažmanom utjecati na javno mnijenje o ovoj temi. U tu svrhu možda ne bi bilo loše češće organizirati javne nastupe, festivale i druge aktivnosti koje bi mogle podignuti svijest građana, posredno time i politike, na novu razinu..

  4. Istina da cirkuska umjetnos nije razvijena ali kakva je nasa drzava tesko i da bude,ti ljudi ce se morat dobro namucit da se to razvije pa je po mome bolje da krenu vani zaradivat pa mozda i dode bolje vrijeme kod nas pa ih priznaju jer bi stvarno bilo lijepo za vidjet te ljude kak zabavljaju druge ljude na ulici tak da i oni malo zaborave na svoje probleme. Sretno im bilo

  5. Istina je da je u stranim (razvijenim) državama cirkuska umjetnost zakonski priznata i razvijena. Međutim, izgleda da su ti umjetnici zaboravili da žive u Hrvatskoj, zemlji koja jedva spaja kraj s krajem, u kojoj ljudi svakodnevno ostaju bez posla, u kojoj nema sredstava za osnovne životne potrebe a kamoli za jednu takvu, po mnogim ljudima, neozbiljnu djelatnost. Istina da je lijepo na ulici vidjeti zabavljače i nasmijati se u prolazu, ali mislim da je inicijativa za školovanje takvih ljudi prenerealna. Ako se već odluče na školovanje onda neka odu u strane zemlje koje imaju novaca da im to priušte jer Hrvatska sigurno neće još dugo vremena.

  6. Prvo treba razlučiti da li se radi o umjetnosti ili vještini.
    No svakako bi po meni najkraći i najjednostavniji put bio organiziranje u udrugu, školovanje vani, pa potom otvaranje privatnih škola uz sveprisutni rad na promoviranju i priznavanju struke. No svakako sam za to da im se dodijeli prostor za rad. Jer ako ima prostora za tolike udruge i za hrpu ˇ”umjetnika” u državnim stanovima ne vidim razloga zašto ne bi bilo i za njih.

  7. Mišljenja sam da se treba zabrinuti za budućnost cirkuskih umjetnika u Hrvatskoj jer ovi imaju u Hrvatskoj strašnu konkurenciju. Naime cijela država nam je jedan veliki cirkus i sve je prepuno cirkusanata koji njome upravljaju tako da nam uopće ne trebaju cirkuski umjetnici.
    mdb

  8. Cirkus u Hrvatskoj nikada nije bio na nivou, dosad se nikad nisam dva puta upitala zašto je tako, ali znam da su cirkusi vani uvijek bili puno atraktivniji isto kao i zabavljači na ulicama. Teško mi je zamisliti da netko tako uspije zaraditi za život. Da li da idu van i pokušaju konkurirati performerima u inozemstvu ili da ipak ostanu u Lijepoj našoj i bore se za poboljšanje svojih uvjeta i položaja? Stvarno nisam kompetentna da odgovorim na to pitanje. Jedino mogu navesti primjer. Kad sam bila u Parizu u metro je na jednoj stanici ušao čovjek koji je izgledao i plesao identično kao Michael Jackson, bio je popraćen pljeskom kakvog bi se posramio neki koncert, na sljedećoj stanici ušao je cijeli orkestar, nekoliko stanica dalje žongler…Nije se radilo o uličnom festivalu, ali su takvi umjetnici našli način da promoviraju svoj rad i na kraju krajeva zabave i razvesele publiku 🙂

  9. Svaka ćast, nikad nisam razmišljao da i ti ljudi trebaju posao…. vrlo zanimljiva tema… i jos zanimljivije zanimanje…. ja osobno vec jako dugo nisam cuo za neki cirkus da je u zg. a bio sam jednom kao klinac i bilo mi je nezaboravno…. a isto sam bio u beču, i pragu, cirkusanata i pantomimićara ima na svakom čošku…. neznam zasto nema kod nas….

    • U drugim državama ih ima jer su tamo prepoznati kao umjetnici, država ih podupire, imaju mogućnost školovanja i smatra ih zanimanjem kao i svako drugo. U Hrvatskoj ih nema baš zato što se tu ne cijeni njihov trud te nemaju podršku od nikakvih državnih organa. Ali da… slažem se svakako da je biti u cirkusu, u pravom smislu te riječi, jedno nezaboravno iskustvo. 😀 Možda bi hrvatski političari trebali posjetiti i ovaj pravi cirkus malo (za razliku od svakodnevnog saborskog “cirkusa”), pa bi se netko udostojio nešto pokrenuti što bi išlo na ruku cirkuskim umjetnicima kod nas. 😀

  10. Jel još uvijek postoji cirkus i cirkuski umjetnici u Hrvatskoj, osim političara? To sam se pitao prije nego sam pročitao tvoj post. Žalosno je da nisu zaživjeli na našim prostorima, već su morali tražiti sreću u inozemstvu. Valjda će ih netko shvatiti ozbiljno u budućnosti. 🙂

    • Ovo tvoje pitanje je vjerojatno svima prošlo kroz glavu dok su čitali ovaj post. Ali nebi vjerovao, postoje. 🙂 Držimo palčeve da u budućnosti uspiju u Hrvatskoj, jer u ove tmurne dane tako ionako ljudima fali da im netko srca ispuni smijehom, srećom i veseljem. 🙂

  11. super mi je kad se na zagrebačkim ulicama mogu vidjeti raznorazni cirkusanit koji između crvenog i zelenog na semaforu zabavljaju vozače i prolaznike. Nažalost, kao i sva druga zanimanja i njih je zahvatila kriza. A da nisi napisala taj post, ne bi ni znala kakva je situacija u toj branši. odlično! 🙂

Odgovori na Marko Otkaži odgovor